Pobusani ponedeljak je praznik posvećen upokojenima i spada u jedan od zadušnih dana u srpskoj tradiciji. Svoj naziv dobio je po narodnom običaju da se toga dana grobovi „pobusavaju“, odnosno ukrašavaju busenjem sveže zelene trave.
Ovaj praznik uvek pada u prvi ponedeljak posle Tomine nedelje, koja sledi nakon Vaskrsa. Toga dana vernici izlaze na groblja, gde na grobove svojih najmilijih donose crvena jaja sačuvana od Vaskrsa. Jaja se simbolično kucaju o spomenik, uz pozdrav „Hristos vaskrse“, čime se izražava vera u vaskrsenje i večni život, kao i sećanje na preminule.
Pobusani ponedeljak predstavlja poseban trenutak kada se radost vaskrsenja deli sa onima koji više nisu među živima. Ovaj običaj simbolizuje ljubav, poštovanje i nadu u opšte vaskrsenje. Nakon obreda, jaja se tradicionalno dele siromašnima.
Običaji i verovanja
Na ovaj dan ljudi uređuju grobove svojih bližnjih, uklanjaju korov, nasipaju zemlju i postavljaju kamenje oko groba. Sam čin „pobusavanja“ podrazumeva prekopavanje površinskog sloja zemlje i njegovo ukrašavanje svežom travom.
Prema zapisima Vuk Karadžić, Pobusani ponedeljak se u pojedinim krajevima naziva i „Ružičalo“ ili „Družičalo“, jer se tada na grobljima sade ruže, dodatno oplemenjujući prostor sećanja i poštovanja prema preminulima.
Ovaj praznik i danas zauzima važno mesto u narodnim običajima, čuvajući vezu između živih i njihovih predaka kroz veru, tradiciju i sećanje.